Prva crnogorska izvedba duo-drame „Mala crna haljina”, inspirisane životom i radom čuvene dizajnerke Koko Šanel, pobrala je aplauze publike u sali hotela „Kataro” u Starom gradu. U originalnom konceptu Vjere Mujović predstava traje 55 minuta, pošto je Koko voljela broj 5, u skladu sa elementima: Voda, Vazduh, Vatra, Zemlja i Sveti Duh. Ljepotom glume plijenile su umjetnice Rada Đuričin i Vjera Mujović, koja je uz to i autorka teksta, u prefinjenoj, sofisticiranoj postavci rediteljke Nataše Radulović, u scenografiji Aleksandra Veljanovića, uz odabranu muziku Rada Radivojevića. Upečatljivosti nastupa posebno su doprinijeli kostimi i nakit dizajnera Igora Todorovića, replike originalnog Šanel-stila, uz šešire koje su uradili majstori kuće „Ercegovac”, te neizbježne rukavice u izradi Evice Milovanov.
-Inspirisalo me je to što je jedna žena, od štićenice manastirskog sirotišta, do ljubavnice provincijskog oficira, netalentovane kabaretske pjevačice, postala imperatorka mode. Takvih priča „Per aspera ad astra” ima mnogo, međutim, Koko Šanel je napravila revoluciju u oslobađanju žene. Borila se da žene počnu da rade, da ne budu izdržavana bića („sponzoruše”). Danas kada su potpuno poremećene vrijednosti uz koje odrastaju djeca, podsticajno mi je bilo da čovjek prikaže jednu ženu koja je bila protiv potrošačkog mentaliteta. Ona kaže: „Imam dva kostima i uvijek sam dobro obučena“. Smatrala je da čovjek treba da ima malo garderobe, izbacila je korset, skratila haljine, skratila štikle da bi žena mogla da radi, da privređuje i da bude nezavisna i da ne zavisi od toga da bude izabrana od strane muškarca- a šta ako joj se taj muškarac ne dopadne, taj koji je nju izabrao i da mora čitavog života da živi sa njim? Mnogo stvari nam je nejasno u današnjem svijetu, ali je ona jedna od tih boraca za slobodu žene. S druge strane, ta sloboda može da bude iluzija, ali ona je važan podsticaj ženama za rad, za stvaranje, za kreativnost - kaže za „Dan” Vjera Mujović i dodaje da svaka žena, koliko god bila protiv klasike, ima malu crnu haljinu.
- Koko je jedina stvorila prepoznatljiv stil, osim Šanel- stila nemamo nijedan drugi stil koji je vezan za jednu osobu. Ona ima tašnu „šanel”, dužinu „šanel”, kostim „šanel”. Ističe da je Koko Šanel podstakla žene da misle, da budu inicijatorke raznih poslova.
-U ovo doba kada djeca izlaze sa roditeljima u tržne centre dobro je da se podsjetimo da moda nije to- konzumerizam, kad se malo bolje i bogatije živi, nego treba da se vratimo pravim vrijednostima. Šanel je bila mecena ruskog baleta, Stravinskog, čim je zaradila novac, htjela je da pomogne ljudima, kao što su i njoj pomagali - kaže Mujović.
Predstava je urađena kroz dualizam ličnosti, gdje su dva lika, dvije glumice, glasovi jedne te iste ličnosti, kao kad se čovjek pogleda u ogledalo pa jednoga dana se dopadne sebi, a drugog dana kao da je „izašao iz sebe” - objašnjava Mujović.
-U svakome od nas je „mnogo nas”, nekad smo u saglasju sa sobom, nekad smo u drastičnim sukobima, nekad ne možemo da se podnesemo, ali ovo je neko sumiranje života, vraćanje u djetinjstvo, u prošlost, oživljavanje ljubavi, neprežaljenih momenata, kajanja, strahova, a najkonačnije priča o usamljenosti i traganju za ljubavlju - kaže Vjera.
Predstava je u Beogradu imala premijeru u Domu Jevrema Grujića, u prvom privatnom muzeju, gdje može da se igra samo za 40 ljudi, gdje su Rada Đuričin i Vjera Mujović, kao i sada u Kotoru, gdje je bilo preko 70 ljudi, uz prijatan razgovor nazdravile šampanjcem sa publikom. Komad „Mala crna haljina” kao da je „poručen” za novu koncepciju Smotre mode i umjetnosti, koju je osmislila Modna agencija „Fabrika” u saradnji sa Opštinom Kotor. Pozvane su na gostovanja u Hanover, u Rusiju, a možda će ponovo doći u Crnu Goru i nadaju se da će se to desiti.
M.D.Popović

Protiv terora mladosti i mode

-Važno je da se promovišu i zanati, ručni radovi, nešto što je zadnjih godina počelo da se nipodaštava. Ne treba da ulicom idemo u narodnim nošnjama, ali ne treba da zaboravimo odakle smo, ko smo, ne treba da zaboravimo zašto su te nošnje nastale, kako su nastale i da možda imamo neki poseban, prepoznatljiv detalj, jer smo po tome interesantni strancima. Isto tako, sve što je napravljeno u ovoj predstavi je autentično- po našim mjerama pravljene su cipele, haljine, zato što nismo htjele da imamo loše kopije „Šanel”, već da imamo zaista Šanel. Koja žena ovdje može sebi da priušti da ima „Šanel” – mislim da i ne treba da ga ima. Koko je govorila da voli što je kopiraju, što je njen stil prihvatila ulica. To je njena najveća pobjeda. U tom smislu ova predstava je protiv brendova preskupih, nenormalnih, koji na neki način truju medije, ona je protiv terora mladosti i terora mode. S druge strane, divno je kada moda i modne revije postaju umjetnički čin, što očekujem i od revija Smotre mode i umjetnosti u Kotoru. Taj spoj mode i umjetnosti u suštini je primijenjena umjetnost - kaže glumica Vjera.

Sreća je u postojanosti

Rada Đuričin je i u privatnom životu prihvatila stil odijevanja kome je pečat dala Koko Šanel- uglavnom su to pantalone kao ženski odjevni predmet, a nosi i kostime.
-Prihvatila sam pantalone, čija je zagovornica bila Koko Šanel, a takođe nosim i male kostime - crne i bijele i u raznim drugim bojama: siva, bež, drap, pastelni tonovi. Ogrlice ne nosim, ali imam jednu lupu, koju je za mene kreirala jedna američka slikarka, obrubljena nekim srebrom, to mi je i za gledanje kad idem negdje, a istovremeno mi je i jedini nakit koji godinama nosim. Koko Šanel mi je bliska po tome što nemam potrebu da se mijenjam. Vjerujem u tu njenu rečenicu, da je sreća u postojanosti - kazala je Đuričin za „Dan“.